Pozorište je podignuto od 1900. do 1902. godine po projektu arhitekte Heinricha Seelinga. Smatra se jednim od najljepših secesijskih pozorišta u Tiringiji.
Gera se tada obogatila zahvaljujući tekstilnoj industriji, a ova raskošna zgrada pokazuje samopouzdanje grada. I danas se ovdje igraju drama, opera, balet, koncerti i lutkarske predstave.
Obratite pažnju: Zaobljene linije i ornamenti na fasadi – prava secesija.
Küchengarten je uređen 1729. godine kao barokni vrt za uživanje po francuskom uzoru. Od 1729. do 1732. nastala je oranžerija sa svojim zaobljenim polukrugom.
U oranžerijama su osjetljive biljke, poput citrusa, provodile zimu. Danas Umjetnička zbirka Gere ovdje izlaže slike i grafike.
Obratite pažnju: Simetrija polukruga – najbolje se vidi iz sredine vrta.
Ova kasnogotička crkva potiče iz vremena oko 1440. godine. U unutrašnjosti čuva dragocjeni oltar iz 15. vijeka.
Zajedno s mostom preko Bijelog Elstera čini najfotografisaniji prizor Gere.
Godine 1736. crkva je postala parohijska crkva za Untermhaus, Gries i Cuba. Od 1802. do 1854. i vojska kneževine Reuss koristila ju je kao garnizonsku crkvu.
Obratite pažnju: Prošetajte nekoliko koraka do mosta – odatle se pruža čuveni pogled.
Otto Dix je rođen u ovoj kući u Untermhausu 1891. godine. Postao je jedan od najvažnijih njemačkih slikara 20. vijeka.
Njegova rodna kuća danas je muzej posvećen životu i djelu umjetnika.
Povodom stote godišnjice umjetnikovog rođenja ovđe je 2. decembra 1991. otvoren muzejski i galerijski kompleks. Istorijski uređen stambeni prostor dočarava svakodnevicu jednostavnog radničkog domaćinstva oko 1900. godine.
Obratite pažnju: Obala Elstera sasvim blizu – pejzaž koji je Dix gledao kao dijete.