Pozorište je izgrađeno od 1900. do 1902. prema nacrtima arhitekte Heinricha Seelinga. Smatra se jednim od najljepših secesijskih pozorišta u Tiringiji.
Gera se tada obogatila zahvaljujući tekstilnoj industriji – ova raskošna zgrada pokazuje samopouzdanje grada. I danas se ovdje igraju drama, opera, balet, koncerti i lutkarske predstave.
Obratite pažnju: Zaobljene linije i ornamenti na fasadi – tipična secesija.
Stara crkva Svetog Ivana na Johannisplatzu izgorjela je u velikom požaru 1780. godine. Nova, najveća crkva u Geri izgrađena je prema nacrtima Constantina Lipsiusa i Augusta Hartela, a plaćena je uglavnom prilozima građana. Posvećena je 18. septembra 1885. – tačno 105 godina nakon požara.
U aprilu 1945. bombe su uništile krov i prozore, a od 1972. do 1975. crkva je obnovljena. U jesen 1989. ovdje su počele molitve za mir iz kojih su izrasle demonstracije Mirne revolucije u Geri. Unutra zvuče Kreutzbachove orgulje iz 1885. godine sa 57 registara.
Obratite pažnju: Crvena cigla i toranj koji se uzdiže 70 metara u nebo.
Belgijski umjetnik i arhitekta Henry van de Velde izgradio je vilu 1913/14. za tekstilnog industrijalca Paula Schulenburga – kuću, enterijere i vrt iz jedne ruke. Van de Velde se smatra pretečom Bauhausa.
Porodici je imovina oduzeta 1946, a kasnije je ovdje radila medicinska škola. Od 1997. kuća se s mnogo ljubavi obnavlja. Danas je to muzej s najvećom zbirkom van de Veldeovih rješenja za oblikovanje knjiga u Evropi. U vrtu stoji „Djevojka koja čuči“ Richarda Engelmanna.
Obratite pažnju: Kuća i vrt čine jedinstveno umjetničko djelo – obratite pažnju na mirne, zaobljene oblike.