Pozorište je podignuto od 1900. do 1902. godine po projektu arhitekte Heinricha Seelinga. Smatra se jednim od najljepših secesijskih pozorišta u Tiringiji.
Gera se tada obogatila zahvaljujući tekstilnoj industriji, a ova raskošna zgrada pokazuje samopouzdanje grada. I danas se ovdje igraju drama, opera, balet, koncerti i lutkarske predstave.
Obratite pažnju: Zaobljene linije i ornamenti na fasadi – prava secesija.
Stara Crkva Svetog Jovana na Johannisplatzu izgorjela je u velikom požaru 1780. godine. Novu crkvu, najveću u Geri, projektovali su Constantin Lipsius i August Hartel, a podignuta je uglavnom od priloga građana. Osveštana je 18. septembra 1885. – tačno 105 godina nakon požara.
U aprilu 1945. bombe su uništile krov i prozore; crkva je obnovljena od 1972. do 1975. U jesen 1989. ovdje su počele molitve za mir, iz kojih su izrasle demonstracije Mirne revolucije u Geri. Unutra sviraju Kreutzbachove orgulje iz 1885. godine sa 57 registara.
Obratite pažnju: Crvena opeka i toranj koji se 70 metara uzdiže u nebo.
Belgijski umjetnik i arhitekta Henry van de Velde izgradio je vilu 1913/14. za tekstilnog fabrikanta Paula Schulenburga – kuću, enterijer i vrt, sve iz jedne ruke. Van de Velde se smatra pretečom Bauhausa.
Porodica je 1946. eksproprisana, a kuća je kasnije postala medicinska škola. Od 1997. godine s ljubavlju se obnavlja. Danas je to muzej s najvećom zbirkom knjiških dizajna van de Veldea u Evropi. U vrtu stoji „Djevojka koja čuči“ Richarda Engelmanna.
Obratite pažnju: Kuća i vrt čine jedinstveno umjetničko djelo – obratite pažnju na mirne, zaobljene oblike.