Pozorište je podignuto od 1900. do 1902. prema planovima arhitekte Heinricha Seelinga. Smatra se jednim od najlepših secesijskih pozorišta u Tiringiji.
Gera se u to vreme obogatila zahvaljujući tekstilnoj industriji – raskošna zgrada pokazuje samopouzdanje grada. I danas se ovde igraju drama, opera, balet, koncerti i lutkarske predstave.
Obratite pažnju: Zaobljene linije i ornamenti na fasadi – tipična secesija.
Stara Crkva Svetog Jovana na trgu Johannisplatz izgorela je u velikom gradskom požaru 1780. Nova, najveća crkva u Geri podignuta je prema planovima Constantina Lipsiusa i Augusta Hartela, a plaćena je uglavnom prilozima građana. Osveštana je 18. septembra 1885. – tačno 105 godina posle požara.
U aprilu 1945. bombe su uništile krov i prozore, a od 1972. do 1975. crkva je obnovljena. U jesen 1989. ovde su počele molitve za mir, iz kojih su izrasle demonstracije Mirne revolucije u Geri. U unutrašnjosti zvuče orgulje Kreutzbach iz 1885. sa 57 registara.
Obratite pažnju: Crvena opeka i toranj koji se 70 metara uzdiže ka nebu.
Belgijski umetnik i arhitekta Henry van de Velde sagradio je vilu 1913/14. za tekstilnog industrijalca Paula Schulenburga – kuću, enterijere i vrt iz jedne ruke. Van de Velde se smatra pretečom Bauhausa.
Porodica je 1946. eksproprisana, a kasnije je ovde bila srednja medicinska škola. Od 1997. kuća se brižljivo restaurira. Danas je to muzej sa najvećom zbirkom van de Veldeovog dizajna knjiga u Evropi. U vrtu stoji „Devojka koja čuči“ Richarda Engelmanna.
Obratite pažnju: Kuća i vrt čine jedinstveno umetničko delo – obratite pažnju na mirne, talasaste oblike.