Kazalište je izgrađeno od 1900. do 1902. prema nacrtima arhitekta Heinricha Seelinga. Smatra se jednim od najljepših secesijskih kazališta u Tiringiji.
Gera se tada obogatila zahvaljujući tekstilnoj industriji – ova raskošna zgrada odražava samopouzdanje grada. I danas se ovdje izvode drama, opera, balet, koncerti i lutkarske predstave.
Obratite pozornost: Zaobljene linije i ornamenti na pročelju – tipična secesija.
Stara crkva sv. Ivana na trgu Johannisplatz izgorjela je u velikom požaru 1780. Nova, najveća crkva u Geri nastala je prema nacrtima Constantina Lipsiusa i Augusta Hartela, a plaćena je uglavnom prilozima građana. Posvećena je 18. rujna 1885. – točno 105 godina nakon požara.
U travnju 1945. bombe su uništile krov i prozore, a od 1972. do 1975. crkva je obnovljena. U jesen 1989. ovdje su počele molitve za mir iz kojih su proizašle demonstracije Mirne revolucije u Geri. U unutrašnjosti zvuče orgulje Kreutzbach iz 1885. s 57 registara.
Obratite pozornost: Crvena opeka i toranj koji se uzdiže 70 metara u nebo.
Belgijski umjetnik i arhitekt Henry van de Velde izgradio je vilu 1913./14. za tvorničara tekstila Paula Schulenburga – kuću, interijere i vrt iz jedne ruke. Van de Velde smatra se pretečom Bauhausa.
Obitelj je 1946. izvlaštena, a kasnije je ovdje bila medicinska škola. Od 1997. kuća se brižno obnavlja. Danas je to muzej s najvećom zbirkom van de Veldeovih oblikovanja knjiga u Europi. U vrtu stoji „Djevojka koja čuči“ Richarda Engelmanna.
Obratite pozornost: Kuća i vrt čine cjelovito umjetničko djelo – obratite pozornost na mirne, zaobljene oblike.