Pozorište je podignuto od 1900. do 1902. prema planovima arhitekte Heinricha Seelinga. Smatra se jednim od najlepših secesijskih pozorišta u Tiringiji.
Gera se u to vreme obogatila zahvaljujući tekstilnoj industriji – raskošna zgrada pokazuje samopouzdanje grada. I danas se ovde igraju drama, opera, balet, koncerti i lutkarske predstave.
Obratite pažnju: Zaobljene linije i ornamenti na fasadi – tipična secesija.
Kasnogotička crkva nastala je oko 1440. godine. U njenoj unutrašnjosti čuva se dragocen oltar iz 15. veka.
Zajedno sa mostom preko reke Beli Elster čini najfotografisaniji prizor Gere.
Godine 1736. crkva je postala parohijska crkva za Untermhaus, Gries i Cuba. Od 1802. do 1854. i vojska kneževine Reuss koristila ju je kao garnizonsku crkvu.
Obratite pažnju: Napravite nekoliko koraka do mosta – odatle se pruža čuveni pogled.
U ovoj kući u Untermhausu rodio se 1891. Otto Dix. Postao je jedan od najznačajnijih nemačkih slikara 20. veka.
Njegova rodna kuća danas je muzej posvećen životu i delu umetnika.
Povodom stote godišnjice umetnikovog rođenja ovde je 2. decembra 1991. otvoren muzejski i galerijski kompleks. Istorijski uređen stambeni prostor dočarava svakodnevicu jednostavnog radničkog domaćinstva oko 1900. godine.
Obratite pažnju: Obala Elstera sasvim u blizini – taj pejzaž Dix je gledao kao dete.
Na brdu Hainberg nekada se nalazila rezidencija vladara ove zemlje. Dvorac je 6. aprila 1945. gotovo potpuno razoren, a njegovi ostaci srušeni su 1962.
Sačuvana je glavna kula. Danas je to vidikovac s pogledom na Untermhaus i dolinu Elstera.
Obratite pažnju: Pogled odozgo na Untermhaus i Elster.
Belgijski umetnik i arhitekta Henry van de Velde sagradio je vilu 1913/14. za tekstilnog industrijalca Paula Schulenburga – kuću, enterijere i vrt iz jedne ruke. Van de Velde se smatra pretečom Bauhausa.
Porodica je 1946. eksproprisana, a kasnije je ovde bila srednja medicinska škola. Od 1997. kuća se brižljivo restaurira. Danas je to muzej sa najvećom zbirkom van de Veldeovog dizajna knjiga u Evropi. U vrtu stoji „Devojka koja čuči“ Richarda Engelmanna.
Obratite pažnju: Kuća i vrt čine jedinstveno umetničko delo – obratite pažnju na mirne, talasaste oblike.
Gradska apoteka sagrađena je 1592. i druga je sačuvana renesansna građevina u Geri.
Njen biser je bogato ukrašen erker iz 1606. godine.
Od 1847. godine u kući se nalazi apoteka. Ispod nje su dva podzemna podruma Höhler iz 1712. godine, čija je stalna hladnoća nekada služila za čuvanje tinktura, ulja iz riblje jetre i sokova.
Obratite pažnju: Erker: istureni prozor na fasadi.
Vajar Caspar Junghans izradio je fontanu 1685. Ona prikazuje biblijskog junaka Samsona i središte je gradskog trga.
Original je 1979. zamenjen kopijom.
Fontana je prvobitno gotovo 140 godina stajala u uglu tržnog trga i snabdevala grad pijaćom i tehničkom vodom. Tek je kasnije premeštena u središte trga.
Obratite pažnju: Dobro pogledajte figuru na vrhu fontane.
Gradska većnica izgrađena je od 1573. do 1575. u renesansnom stilu i jedan je od simbola grada.
Na bogato ukrašenom glavnom portalu sačuvana je istorijska mera za dužinu. Pomoću nje su trgovci i kupci na pijaci mogli da provere dužinu.
Do početka 20. veka u tornju gradske većnice živeo je stražar koji je trebalo da javlja kada izbije požar. Od 1988. godine iz lanterne tornja odjekuje kariljon na kojem se svira ručno.
Obratite pažnju: Potražite na portalu staru meru za dužinu.
Ispod starog grada krije se druga Gera: podrumi uklesani u stenu, takozvani Höhleri.
Građani koji su imali pravo da kuvaju pivo ovde su ga čuvali na hladnom. Neke Höhlere možete posetiti uz vodiča – ulaz u muzejske Höhlere nalazi se u ulici Steinweg, na uglu prolaza Geithes Passage.
Obratite pažnju: Neupadljivi ulazi – iza njih počinje podzemlje.
To je jedina kuća u starom gradu koja je neoštećena preživela veliki požar 1780. godine.
Ime je dobila po porodici Schreiber, koja je ovde živela od 1716. do 1847. Danas je u njoj Prirodnjački muzej.
Današnja kuća nastala je 1686–1688. na ostacima prethodne zgrade uništene u požaru. Istraživanja krovnih greda potvrđuju to vreme gradnje; iz istog perioda potiče i barokna dvorana na drugom spratu.
Obratite pažnju: Zamislite: sve unaokolo je gorelo – samo ova kuća nije.
Stara Crkva Svetog Jovana na trgu Johannisplatz izgorela je u velikom gradskom požaru 1780. Nova, najveća crkva u Geri podignuta je prema planovima Constantina Lipsiusa i Augusta Hartela, a plaćena je uglavnom prilozima građana. Osveštana je 18. septembra 1885. – tačno 105 godina posle požara.
U aprilu 1945. bombe su uništile krov i prozore, a od 1972. do 1975. crkva je obnovljena. U jesen 1989. ovde su počele molitve za mir, iz kojih su izrasle demonstracije Mirne revolucije u Geri. U unutrašnjosti zvuče orgulje Kreutzbach iz 1885. sa 57 registara.
Obratite pažnju: Crvena opeka i toranj koji se 70 metara uzdiže ka nebu.